Zastupnici u EU parlamentu danas će glasati o Izvješću o strategiji „Od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav, odnosno svoje viđenje kako bi Europa trebala proizvoditi zdravu i visokokvalitetnu hranu na održiv način uz jamstvo sigurnost hrane, poštenu zaradu poljoprivrednika i smanjenje štetnog utjecaja na okoliš. Hrvatska poljoprivredna komora tim povodom ponovo izražava svoju zabrinutost vezano za nove politike EU, koje se odnose na poljoprivredu i propituje može li Hrvatska pratiti ambiciozne okolišne ciljeve sa velikim poremećajima na tržištu, velikom uvoznom konkurencijom, malobrojnom i nedovoljno spremnom savjetodavnom službom.
„Sama ambiciozna strategija nema lošu namjeru, dapače ona je pozitivna, ali treba biti svjestan okolnosti u kojima ista nastaje i da se situacija na tržištu hrane iz dana u dan drastično pogoršava. Postavlja se pitanje hoće li EU, koja je do sada bila izvoznik postati povećati uvoz te što će se dogoditi sa zemljama poput RH koja ima nisku potrošačku moć, loš prijenos znanja, nesređeno pitanje poljoprivrednog zemljišta te neuređeno tržište. Ako razvijene zemlje očekuju padove u proizvodnji koji su veći od 10%, onda mi možemo očekivati i više od toga. Iz tog razloga proizvođači i stručnjaci traže procjenu učinka trenutne strategije kako ne bi pali ekonomski i socijalni stupovi strategije, a koji moraju biti ravnomjerni okolišnim“, izjavio je predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović.
Brojni stručnjaci u posljednje su vrijeme provodili studije utjecaja novih strategija na poljoprivredu, a istraživanje od USDA, HFFA Research, Zajedničkog istraživačkog centra EU (JRC), Sveučilišta Kielkao te Sveučilišta Wageningen i Research (WUR) zaključuju da postoji nekoliko značajnih utjecaja, izazova i prepreka koje donositelji politika u EU-u, ali i šire moraju hitno razmotriti. Sve spomenute studije koriste različite metodologije i pristupe, ali donose isti zaključak:
Poljoprivredna proizvodnja u EU će se smanjiti i to prilično drastično u nekim područjima i za određene proizvode. Ako se smanji proizvodnja u EU, što očekuju istraživači koji su procijenili utjecaj trenutnih prijedloga Komisije, tada će se uvoz poljoprivrednih sirovina i sastojaka u EU značajno povećati, pa će EU ovisiti o uvozu kako bi prehranila svoje stanovništvo. To bi pak predstavljalo nekoliko političkih rizika i rizika za sigurnost hrane za europske potrošače.
Pojedina istraživanja su pokazala:
- Studija JRC -a predviđa da će očekivano smanjenje između 40 i 60 posto emisija stakleničkih plinova iz europske poljoprivrede, proizašlih iz provedbe ciljeva strategije od Polja do stola (Farm to Fork) dovesti do prenošenja europske poljoprivredne proizvodnje, uključujući njenu emisiju, u treće zemlje.
- Studij Sveučilišta Kiel predviđa da bi Europa mogla postati neto uvoznik hrane, što je u izravnom proturječju s otvorenom strateškom autonomijom koju je Europska komisija promicala tijekom krize COVID -a.
- Studija USDA zaključuje da bi ciljevi postavljeni u strategiji Farm to fork, mogli dovesti do toga da 22 milijuna ljudi bude podvrgnuto nesigurnosti hrane.
Što se tiče stočarske proizvodnje, studija sa Sveučilišta u Kielu ukazuje na smanjenje proizvodnje govedine u EU -u za 20 posto i smanjenje proizvodnje svinjskog mesa za 17 posto. Pojedini dokumenti i istraživanja, koja će uskoro biti objavljena, potvrđuje sveukupno smanjenje proizvodnje govedine, svinja i mliječnih proizvoda, što je već sada dovelo ne samo do povećanja cijena za potrošače u EU –u nego i do upitnih učinaka na prihode stočara.
Analiza koju je proveo Fakulteta agrobiotehničkih znanosti iz Osijeka također je pokazala kako je došlo do naglog rasta cijena inputa, odnosno troška hranidbe stoke, koji je do skoka u 2021. godini ukupno bio do otprilike 50% materijalnih troškova, a trenutno u pojedinim sektorima prelazi i 70% materijalnih troškova. Rezultat je to rasta cijena žitarica, prerađevina od žitarica i stočne hrane, gdje je u nekim slučajevima rast cijena veći od 50%.
„Podaci navedenih istraživanja jasno ukazuju na utjecaje na trgovinu, prihode poljoprivrednika te u konačnici potrošačke cijene. Promjena sustava prehrane u tim uvjetima bit će teža, a nametanje poreza na potrošnju, kako je predložio Europski parlament, moglo bi ga učiniti društveno nepravednim. Svi akteri u poljoprivredno-prehrambenom lancu svjesni su ekoloških i klimatskih izazova s kojima se danas suočavamo. Europski proizvođači vjeruju da će uz inovacije i odgovarajuću potporu poljoprivredne politike EU, poljoprivrednici nastaviti proizvoditi na još održiviji način. Uvažavamo očekivanja društva i kreatora politike u području proizvodnje hrane, međutim, politički cilj koji se ne temelji na podacima imat će štetne učinke na europsku poljoprivredu. Moramo graditi politike usmjerene na rješenja na temelju podataka s kojima raspolažemo, a inovacije su njihov kamen temeljac“, dodaje Jakopović.
Mi u HPK smatramo kako je i u Hrvatskoj potrebno snažnije govoriti o rješenjima, moramo imati zajedničko razumijevanje izazova s kojima se suočavamo u ostvarivanju ciljeva strategije „od polja do stola“. Ovo zajedničko razumijevanje treba se temeljiti na opsežnoj i kumulativnoj procjeni učinka koja će ponuditi rješenja i za potencijalne rizike koje mogu pogoditi ekonomski i socijalni stup održivosti, zaključak je HPK.
Podsjećamo, kako je prema planu spomenutih Strategija predviđeno da čak 25 posto EU poljoprivrede bude u ekološkoj proizvodnji. Isto tako plan i je da se 50 posto manje upotrebljavaju sredstava za zaštitu bilja, korištenje do 20 posto manje gnojiva, 50 posto manje antibiotika, a predviđeni su i veliki planovi pošumljavanja s ciljem održavanja biološke raznolikosti čime se ostavlja mali prostor da poljoprivreda EU održi svoju razinu proizvodnje, konkurentnosti i razmjeran dohodak s kojim će se moći nastaviti važan investicijski ciklus, te opstanak ruralnih područja EU. Strategija „od polja do stola “ mora uzeti u obzir sva tri stupa održivosti (ekonomski, socijalni i ekološki). To je jedini način da se prepozna doprinos poljoprivrede i ruralnih područja u proizvodnji hrane i hrane za životinje, kao i biogoriva, tekstila i pošumljavanja.
