Željko Mihelić: Odluke, ne priče. Nisu isključeni ni prosvjedi

Objavljeno: 18.06.2026.

Politika mora odmah donijeti odluku o osnivanju velikog, snažnog Nacionalnog fonda za razvoj poljoprivrede.

Pred ratarima je još jedna neizvjesna žetva. Iako su troškovi proizvodnje porasli zbog svih globalnih političkih događaja, prve najave otkupnih cijena nisu obećavajuće. Dok su otkupljivači počeli stidljivo izlaziti s cijenom i najavljivati da će ona biti na razini lanjske ili možda nešto viša, ratari procjenjuju da bi realna cijena trebala biti od 250 do 280 eura. Jesenas je ponovno zasijano više površina, a očekuje se možda i rekordna žetva s više od milijun tona. Očekuje li nas još jedno “vruće” ljeto kada je riječ o otkupu, što treba hitno napraviti da se uvede red na tržište žitarica i ima li smisla proizvoditi ih sve više, po niskim cijenama koje se godinama ne mijenjaju, razgovaramo s predsjednikom Hrvatske poljoprivredne komore Željkom Mihelićem.

Bliži se žetva pšenice, a cijena je ponovno potonula i već sada je vidljivo da ona neće biti povoljna za proizvođače. Ratari su očajni i ogorčeni i smatraju da bi cijena trebala biti od 250 do 270 eura. Je li to uopće realno s obzirom na kretanja globalnih cijena i kakav je stav HPK-a?

– Moj posao kao predsjednika HPK-a nije da poljoprivrednicima prodajem lažnu utjehu, nego da im kažem istinu, ma koliko ona bolna bila, a glasi: uzgoj žitarica na malim površinama danas je postao potpuno neisplativ posao. Zbog rekordnog uroda u svijetu, globalne zalihe su skočile s 3,5 % na 7 % i cijena pšenice neće rasti. Hrvatska tradicija sijanja pšenice i čekanja čuda na surovom globalnom tržištu očito više nije strategija. Ili kako je bivši kanadski premijer Trudeau rekao u Davosu: “Tradicija nije strategija”. Ako se naši ratari hitno ne promijene i ne udruže, tržište će ih pomesti. Ili ćemo promijeniti mentalitet i početi raditi zajedno ili nas u idućim godinama više neće biti. To je prva istina koju moji članovi moraju čuti.

Druga istina ide na adresu politike. Vrijeme za deklarativne priče, strategije na papiru i okrugle stolove nepovratno je isteklo. Došlo je vrijeme za teške i konkretne odluke. Naš problem vuče korijene još od privatizacije kojom je uništeno domaće stočarstvo, koje je nekada trošilo ove viškove žitarica. Danas smo zbog toga prepušteni na milost i nemilost otkupljivačima.

Kada kažete da je vrijeme za odluke politike, na što točno mislite? Što to država mora prelomiti i je li tako nešto moguće s obzirom na to da smo članica EU-a i moramo primjenjivati pravila ZPP-a EU-a?

– Država mora donijeti odluku da hitno presiječe nepoštene trgovačke prakse i anarhiju na tržištu. Tržišna utakmica nije bezakonje. To mora biti fino uglađen stroj s jasnim pravilima koja štite malog proizvođača od samovolje velikih korporacija. To je glavni posao države, a u RH to ne funkcionira.

Nadalje, politika mora odmah donijeti odluku o osnivanju snažnog i velikog Nacionalnog fonda za razvoj poljoprivrede. Kratkoročno se za ovu žetvu ne može učiniti ništa, i to je još jedna bolna istina. Ali dugoročni izlaz je u preusmjeravanju na stočarstvo, povrtlarstvo i voćarstvo. Bez tog fonda i bez podizanja konkurentnosti na EU tržištu, mi nemamo nikakve šanse. Ako država ne donese te odluke sada, punom primjenom sporazuma s Mercosurom i dolaskom jeftine južnoameričke pšenice doživjet ćemo potpun slom.

Odnedavno ste na čelu HPK-a, koji su vaši daljnji koraci ako politika nastavi ignorirati ove zahtjeve o kojima posljednjih dana govorite?

– Dokle god vodim HPK, imam tri nepokolebljiva cilja od kojih nikada neću odustati: bolji materijalni status poljoprivrednika, smanjenje administracije i ključni sukus – hrvatski poljoprivrednik mora na hrvatskoj zemlji proizvoditi hranu za hrvatske građane. To je pitanje nacionalnog suvereniteta. Poljoprivrednicima jamčim da ću uvijek govoriti čistu istinu i ogoliti probleme do kosti, bez uljepšavanja. Politici poručujem da neću odustati od borbe za ova tri cilja. Borit ću se svim dopuštenim sredstvima, a ako vidim da su donošenjem krivih odluka ili nedonošenjem ikakvih odluka ugroženi domaća proizvodnja hrane i opstanak naših ljudi na zemlji – prosvjedi kao krajnja mjera nisu isključeni. Vrijeme za priče je završilo, tražimo odluke.