Zagreb, 30. listopada 2026.
Hrvatski sabor izglasao je novi Zakon o lovstvu iako je Hrvatska poljoprivredna komora mjesecima upozoravala na brojne nelogičnosti koje idu na štetu poljoprivrednika i poljoprivredne proizvodnje, odnosno Zakon otvara jednostavan problem: u Hrvatskoj jedni imaju pravo gospodariti divljači, a drugi snose posljedice njezina gospodarenja. Tražili smo da onaj tko gospodari divljači preuzme jasnu odgovornost za štetu koju ona prouzroči, ali smo očito tražili previše, priopćeno je iz Hrvatske poljoprivredne komore.
Tražili smo objektivnu odgovornost lovoovlaštenika, financiranje preventivnih mjera, zaštitu prava na naknadu štete kada su troškovi zaštite nerazmjerni te mogućnost učinkovite zaštite poljoprivrednih površina uz naselja. Nismo tražili povlastice, nego odgovornost, kažu iz HPK.
Tijekom saborskog postupka prihvaćeni su određeni amandmani zastupnice Marijane Petir.
„Pozdravljamo te pomake, posebno brisanje izričite odredbe prema kojoj poljoprivrednik mora mjere zaštite provoditi na vlastiti trošak, kao i uvođenje jasnijih rokova za postupanje pri procjeni štete. Ali ostaje jednostavno pitanje: ako poljoprivrednik više nije izričito obvezan platiti zaštitu, tko ju je onda obvezan platiti? Brisanje obveze nije isto što i određivanje odgovornosti. Hrvatska poljoprivredna komora svoje je prijedloge dostavila Ministarstvu, Vladi i saborskim zastupnicima te smo upozoravali na posljedice, predlagali konkretna rješenja i javno zastupali interese poljoprivrednika. Naši su zahtjevi postali dio saborske rasprave, no nažalost, temeljno pitanje odgovornosti nije riješeno na način koji smo tražili. Divljač ima svojeg gospodara, a šteta vrlo često ostaje poljoprivredniku“, izjavio je Željko Mihelić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.
Mihelić dodaje kako Ministarstvo tvrdi da novi zakon bolje štiti poljoprivrednike, što će se nakon stupanja Zakona na snagu dokazivati i vidjeti na poljoprivrednim površinama, kada divljač uništi usjev i kada poljoprivrednik zatraži naknadu štete.
„HPK će pratiti provedbu zakona i javno upozoravati na njegove posljedice. Odgovornost za doneseni zakon preuzeli su oni koji su ga predložili i izglasali. Jer zakon se može proglasiti uspješnim u sabornici, ali na njivi je za to ipak potrebno nešto više od dizanja ruku“, zaključuju u HPK.
