Jakopović o stanju u poljoprivredi te kako je kriza utjecala na taj važan sektor

U ožujku ove godine Mladen Jakopović ponovno je izabran za predsjednika Hrvatske poljoprivredne komore, a zatim je krajem rujna izabran i za potpredsjednika krovne europske poljoprivredne organizacije COPA. Jakopović će tako nastaviti svoj drugi potpredsjednički mandat na toj funkciji te će u organizaciji COPA-e u svojstvu potpredsjednika biti zadužen za predstavljanje te organizacije za područja ekološke poljoprivrede, trgovinskih standarda, informiranja potrošača, pametnu i preciznu poljoprivredu, bioekonomiju, digitalizaciju i mlade poljoprivrednike. Osim što obnaša te funkcije, Jakopović je ujedno i pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo i europske poslove Varaždinske županije. U razgovoru za B&B Mladen Jakopović govori o stanju u hrvatskoj poljoprivredi koja je možda i najviše izložena poremećajima na svjetskim i europskim tržištima, što je rezultiralo povećanjem cijena hrane.

B&B: Kako su trenutna situacija na svjetskim tržištima i rast cijena utjecali na hrvatske poljoprivrednike?

Rast cijena svih poljoprivrednih proizvoda, ali i repromaterijala poput gnojiva, sjemena i goriva, negativno se odrazio na poslovanje hrvatskih poljoprivrednika, zbog čega smo u zadnje dvije godine otkad je krenula koronakriza, a potom i rat u Ukrajini, alarmirali nadležne i javnost. Ta situacija na globalnom tržištu utjecala je na drastično povećanje troškova proizvodnje, zbog čega su pojedini sektori upali u velike probleme. Posebice se to odnosi na sektor stočarstva, i to u proizvodnji mlijeka, govedarstvu, svinjogojstvu. Kada je riječ o ratarskom sektoru, on je barem djelomično kompenzirao rast troškova kroz veće otkupne cijene jer su ratarske kulture ove godine imale dosta veliki rast otkupnih cijena.

B&B: U kojim sektorima je situacija najteža, koji poljoprivrednici se najteže prilagođavaju situaciji?

Kao što sam rekao, na udaru je najviše stočarski sektor jer su ti proizvođači ovisni o kupovanju stočne hrane koja je drastično poskupjela. Svi oni koji nemaju dovoljno svoje poljoprivredne zemlje za proizvodnju stočne hrane, ovisni su o kupovanju, primjerice, kukuruza, čija je cijena porasla gotovo 300 posto. Sve je to utjecalo na prijetnju da nam se stočarski sektor nastavi urušavati, a već je godinama u jako lošem stanju. Nedavno su samo tovljači junadi izračunali da imaju gubitke od oko 300 milijuna kuna, a bez snažne pomoći države prijeti im daljnji pad proizvodnje iduće godine od 40 do čak 60 posto, kako procjenjuju. Kada se jednom štale isprazne, teško da će se netko vratiti na tu proizvodnju i zato smo i tražili od Vlade i resornog ministarstva da poduzmu mjere pomoći zbog te izvanredne situacije, koja nije samo kod nas nego je globalna.

‘Na udaru je najviše stočarski sektor jer su ti proizvođači ovisni o kupovanju stočne hrane koja je drastično poskupjela’

NACIONAL: Jeste li zadovoljni mjerama Vlade i kako će te mjere direktno pomoći poljoprivrednicima?

HPK je zadovoljan mjerama koje Vlada poduzima iako mislimo da to samo po sebi nije dovoljno. Naime, mi smo dio Zajedničke poljoprivredne politike, imamo zacrtanu financijsku omotnicu i teško je pronaći više novca izvan okvira koji su zacrtanim zakonima. Ipak, Vlada je pronašla načina da kompenzira barem djelomično štete koje poljoprivrednici imaju. Ove godine se to, među ostalim, desilo i zbog velike suše koja je utjecala na usjeve i na manju proizvodnju u mnogim sektorima. Kada je riječ o mjerama koje se tiču potrošača, mislimo da je dobra odluka da se cijene za pojedine proizvode zamrznu, ali strahujemo od toga da će se nastaviti pritisak na naše proizvođače da snižavaju cijene, što može biti još jedan dodatni udar. Isto tako, bojimo se da će trgovci posegnuti za povećanim uvozom, što nam nikako ne odgovara jer smo ionako previše ovisni o uvozu hrane.

B&B: Što HPK može učiniti da olakša situaciju domaćim poljoprivrednicima?

HPK kroz svoje odbore za pojedine sektore raspravlja o problemima i nudi rješenja koja potom šalje Ministarstvu i nadležnim institucijama. Moram reći da je HPK posljednjih godina prepoznat kao partner Ministarstva i da se uvažavaju u najvećoj mjeri rješenja koja nudimo i što tražimo. Evo, ovih dana uspjeli smo upravo kroz razgovore dobiti dodatne kvote za plavi dizel za naše poljoprivrednike, koje su im sjele 1. listopada. To je veliki uspjeh jer smo od svojih proizvođača dobili informacije i podatke da imamo one koji ne troše svoje kvote, dok su drugi zbog pojačanih aktivnosti u poljima zbog suše (različite dodatne agrotehničke mjere, navodnjavanje i slično) svoje kvote plavog dizela iskoristili. Osim na nacionalnoj razini, HPK sudjeluje na svim sastancima i Odborima u krovnom udruženju poljoprivrednika EU-a gdje se borimo za interes naše poljoprivrede na razini EU-a i kroz prijedloge za Zajedničku poljoprivrednu politiku i ono što nas čeka od 2023. godine kada nova poljoprivredna politika stupa na snagu.

B&B: Puno se i prije krize govorilo o samoodrživosti domaće poljoprivrede, je li ova kriza zapravo prilika da se ta samoodrživost napokon i ostvari?

Otkad je krenula koronakriza, HPK ponavlja kako moramo raditi na podizanju razine proizvodnje i razine samodostatnosti, jer je prehrambena suverenost postala prioritet u cijelom svijetu. Mi smo danas jako ovisni o uvozu različitih proizvoda jer ih nemamo dovoljno. Sama činjenica da nemamo preko 50 posto mlijeka ili isto toliko svinjskog mesa, pa i voća i povrća, dokazuje da smo pod utjecajem svih negativnih kretanja na globalnom tržištu. A to znači da se svaki poremećaj održava na našu opskrbu i cijene. Vidite i danas da imamo ogroman rast cijena hrane što nikako nije dobro, a taj je rast upravo uvjetovan uvozom jer se dodatno plaćaju transport, veće cijene proizvoda i sve marže posrednika u uvozu, što u končanici plaća krajnji kupac. Pritom se i dalje vrši pritisak na domaću proizvodnju koja onda ne može prodavati svoje proizvode jer se uvoze različite robe po dampinškim cijenama, odnosno cijenama koje nisu opravdane troškovima proizvodnje. Mi već godinama ponavljamo kako je važno aktivirati još više kratke lance opskrbe, kupovati kod naših proizvođača, ali i snažnije kontrolirati kakva nam se to hrana prodaje iz uvoza na policama trgovačkih lanaca.

B&B: Što bi Vlada trebala još dodatno napraviti kako bi se potaknula poljoprivredna proizvodnja?

Naše je mišljenje da Vlada mora imati bolju strategiju prema poljoprivredi i viziju što mi to možemo i želimo proizvoditi po konkurentnim cijenama i što je ono što možemo ponuditi na svjetskom tržištu. Ako mi izvozimo pšenicu, kukuruz, soju i suncokret, a uvozimo ogromne količine kruha, tjestenine, mesa, mlijeka ili ulja, onda naš pravac da budemo sirovinska baza nije dobar. Mislimo kako je važno uložiti ogromna sredstva i prerađivačke kapacitete kako bismo proizvodili proizvode dodane vrijednosti. Isto tako potrebno je osigurati bolji dohodak naših poljoprivrednika kroz, primjerice, proizvodnju električne energije kroz solarne panele i slično, jer napredne agro zemlje to već rade godinama. Kod nas se o tome puno govori, ali zapinje na realizaciji i administraciji.

B&B: Jeste li kao predsjednik HPK-a zadovoljni načinom na koji se raspoređuju europski fondovi i koliko su ti fondovi bitni za razvoj cjelokupne poljoprivrede u ovome trenutku?

Nisam potpuno zadovoljan jer mislim da se puno novca rasipa bez efekta na proizvodnju i da novac često ne dođe do pravih proizvođača. Mi danas u poljoprivredi, a nismo jedini u EU-u, imamo jako puno špekulanata koji su pronašli načine da se domognu novca jer im to pravila EU-a omogućavaju, ali ne investiraju u proizvodnju i nove tehnologije, razvoj i investicije. I to se vidi po našoj razini proizvodnje. Osim u ratarstvu gdje smo dobri gotovo u svim sektorima, ili stagniramo ili padamo, a to je znak da novac odlazi na krive adrese. Mislim da moramo pojačati kontrole i bolje koristiti novac koji mora biti namjenski i u službi proizvodnje i zapošljavanja.

B&B: Kakva je pozicija hrvatskih poljoprivrednika unutar Europske unije?

Hrvatski poljoprivrednici kasne u puno stvari za poljoprivrednicima iz EU-a jer smo kasnije ušli u EU, pa nemamo taj jedan investicijski ciklus koji su oni imali i to se osjeti u konkurentnosti i produktivnosti. Zato samo danas na 30 posto produktivnosti u odnosu na prosjek EU-a, a kada je riječ o jakim poljoprivrednim zemljama, ta je razlika još veća. Zato su nam važne nove investicije, razvijanje novih preradbenih kapaciteta, ulaganje u mlade poljoprivrednike, digitalizaciju i drugo kako bi stigli našu konkurenciju. Kod nas veliki problem i to što naši poljoprivrednici nisu vlasnici prerađivačke industrije kao što je to u mnogim zemljama, pa su samim tim hendikepirani. Primjerice, ako je domaća industrija mlijeka u stranim rukama, onda strane mljekare nemaju emociju prema domaćoj proizvodnji, nego gledaju svoju profitabilnost i u svakom trenutku mogu prestati proizvoditi ili nabavljati sirovinu tamo gdje je jeftinija. Tako smo imali situaciju da nam je njemački Meggle preko noći otišao iz zemlje. U Nizozemskoj ili Danskoj vlasnici najvećih industrija mlijeka upravo su proizvođači.

‘Puno novca iz fondova EU-a rasipa se bez efekta na proizvodnju pa novac često ne dođe do pravih proizvođača’

B&B: Jeste li zadovoljni Strateškim planom Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. – 2027. koji je uz sugestije Europske komisije napravilo Ministarstvo poljoprivrede?

HPK je u zadnje dvije godine sudjelovao na svim sastancima oko Strateškog plana koji svaka država radi za sebe. Hrvatska će imati u razdoblju od 2023. do 2027. godine na raspolaganju oko pet milijardi eura, što je veliki novac. Brine nas što je kroz Zeleni plan i nove strategije Od polja do stola i strategije o bioraznolikosti, uveden veliki broj ograničenja i zahtjeva ekoloških standarda koje ćemo teško provoditi. Mi smo kroz COPA-u zatražili da se primjena ZPP-a odgodi zbog globalnog stanja na tržištu hrane, odnosno da se za pojedine mjere da prijelazni period. U strahu smo od, primjerice, zahtjeva za smanjivanje upotrebe mineralnih gnojiva i pesticida, jer bi to moglo utjecati na pad u našoj ratarskoj proizvodnji. Generalno su ideje i ciljevi ZPP-a dobri, ali je pitanje kako će se oni odraziti u praksi. Svi poljoprivrednici u EU-u strahuju da bi novi ZPP mogao dovesti do pada proizvodnje i dohotka te da bi EU mogao postati ovisan o uvozu jeftine hrane iz cijeloga svijeta.

B&B: Što će u ovom razdoblju biti u fokusu hrvatske službene poljoprivredne politike?

Hrvatska je usvojila strategiju kojoj je cilj podići vrijednost poljoprivredne proizvodnje sa sadašnjih preko 19 milijardi eura na 30 milijardi eura, koliko smo imali 90-ih godina prošlog stoljeća. Isto tako, usmjerenost bi trebala biti na povećanje stočarskog sektora i proizvodnje u njemu, ali i na navodnjavanje i da se što više poljoprivredne zemlje stavi u funkciju kroz komasaciju, odnosno da se provedu potrebna digitalizacija i uvođenje novih tehnologija u proizvodnju.

B&B: Jesu li hrvatski poljoprivrednici spremni na to što se planira u tom dokumentu?

Mi danas imamo veliki broj poljoprivrednika koji su spremni na nova pravila i koji znaju što ih čeka. Ali isto tako dominiraju mali poljoprivrednici koji slabo prate što se događa i slabo se odazivaju na naše radionice na kojima ih informiramo o tome što ih čeka. Poljoprivreda je žilav i otporan sektor i vjerujem da će se nakon prvotnih čuđenja i zamjerki vrlo brzo prilagoditi i naučiti kako poslovati u novim okolnostima i po novim pravilima.

B&B: Kako bi, po vama, trebala izgledati hrvatska poljoprivreda 2027. kada bi trebao isteći Strateški plan?

Nadam se i vjerujem da bismo trebali ostvariti barem dio strateških ciljeva i imati moderniju i produktivniju poljoprivredu kako bismo bili konkurentni. Mislim da je ova kriza prilika da poljoprivreda i proizvodnja hrane budu proglašeni djelatnostima od nacionalnog interesa i da ne smijemo prokockati šansu koja nam se nudi. Mi danas većinom imamo socijalnu poljoprivredu koja nije usmjerena na razvoj i progres, više je u sferi pomoći države i stalnom zahtjevu da se da dodatni novac, a to je potrošače koji kupuju sve skuplju hranu i teško na policama trgovina pronalaze domaće proizvode počelo jako nervirati. Često se čuje da poljoprivrednici koriste poticaje i loše proizvode i često nas uspoređuju s konkurencijom iz EU-a, zbog čega se moramo potruditi i moramo više proizvoditi i opravdati povjerenje svojih građana. To je naša dužnost i zbog opstanka ruralnih prostora.