Piše: Igor Rešetar, predsjednik Odbora za mljekarstvo HPK
Postizanje hrvatskog strateškog cilja – godišnjeg otkupa mlijeka od 600 milijuna kilograma moguće je postići uz značajan novi investicijski ciklus a to je nešto što hrvatski proizvođači mogu postići kroz nova ulaganja u postojeće farme koje su spremne povećati proizvodnju, ali i broj grla na gospodarstvu. Naše farme su trenutno slabo opremljene s modernom opremom koju je potrebno obnoviti , a važno je investirati i u poljoprivredno zemljište i mehanizaciju. Sve nove investicije koje su nam potrebne moraju pratiti povećanje proizvodnje na minimalno 7.500 kg isporučenog mlijeka što znači da moramo značajno povećati produktivnost odnosno proizvodnju po kravi sa sadašnjih 4.500 kg na maksimalno 8.500 kg.
Prema nekim izračunima i iskustvima iz ostalih razvijenih zemalja koje imaju stabilnu i veliku proizvodnju takvo ulaganje po jednom mjestu za mliječnu kravu trebalo bi iznositi od 50.000 do 70.000 kuna. Želimo li napraviti strateški zaokret u ovoj proizvodnji treba povećati proizvodnju na 180.000 komada krava, a prema sadašnjim dostupnim podacima imamo ukupno u Hrvatskoj 130.000 krava.
A upravo bi najava da će Hrvatska iz EU kroz iduće sedmogodišnje razdoblje dobiti 22 milijarde eura za spašavanje gospodarstva trebala biti poticaji Vladi da iz tog novca revitalizira uništenu mljekarsku proizvodnju.
Povećanje po grlu, novi investicijski ciklus….
Pad proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj se kontinuirano događa u posljednjih 13 godina. Ono što je u ovim kretanjima pozitivno, jest činjenica da se isporuka mlijeka po jednom isporučitelju kontinuirano povećava, što znači da u sektoru proizvodnje mlijeka dolazi do konsolidacije proizvodnje, no ono čime ne možemo biti zadovoljni, je činjenica da se isporuka mlijeka po jednoj mliječnoj kravi kreće prosječno oko 3.800 litara već posljednjih 10-ak godina.
Naša bilanca potrošnje, uvoza i izvoza mlijeka, upućuje na činjenicu da Hrvatska na vlastitom tržištu ima ogroman prostor za rast domaće proizvodnje u mljekarstvu te da nije jasno zbog čega u cijelom promatranom periodu, kao strateški cilj države nije postavljen rast stočarstva, odnosno rast proizvodnje mlijeka, gdje bi se odgovarajućim mjerama taj cilj mogao dostići i gdje bi se Hrvatska priključila cilju svih ostalih zemalja EU. A to je da proizvode vlastito mlijeko za svoje potrebe, odnosno gdje bi Hrvatska shvatila da je u tom sektoru ogromna dodana vrijednost u poljoprivrednoj proizvodnji te da je ovaj sektor jedan od ključnih za očuvanje života na ruralnom prostoru.
Demografska kretanja u Hrvatskoj ovo samo potvrđuju jer se u proteklih 10-ak godina ruralni prostor prazni, proizvodnja smanjuje, te su za održanje života u ruralnim krajevima nužne dodatne mjere za oživljavanje stočarske proizvodnje.
Uspoređujući Hrvatsku s EU 28, u samo nekoliko pokazatelja, jasno je da hrvatska poljoprivreda još nije provela proces tranzicije te znatno zaostaje za ostalim zemljama EU, no ono na što se mora upozoriti je činjenica da je za razliku od ostalih zemalja, tranzicija u hrvatskom mliječnom sektoru prepuštena potpuno otvorenom tržišnom mehanizmu, koji devastira sve što nije na razini konkurentnosti vodećih u Europi.Takvu liberalnu politiku nije dopustila niti jedna članica EU te je kroz cijelo razdoblje zajedničkog tržišta prisutan mehanizam djelovanja na poremećaje na tržištu poljoprivrednih proizvoda unutar EU, po različitim sektorima.
Situacija u hrvatskoj proizvodnji mesa i mlijeka, dvije grane poljoprivrede koje su već dugo vremena u dubokoj krizi, pokazuju kontinuirani pad proizvodnje, te trajni, masovni izlazak iz proizvodnje velikog dijela poljoprivrednih proizvođača. Najteža posljedica ovoga trenda je činjenica da zbog velikog multiplikacijskog efekta koji stočarska proizvodnja ima na ukupno gospodarsko stanje u ruralnim prostorima, dolazi do pražnjenja ruralnih krajeva i njihove trajne devastacije, što za posljedicu ima demografsku katastrofu.
Postojeća korona kriza, koja se već prelijeva u ekonomsku krizu, pokazala je da prevelika ovisnost o uvozu hrane, u okolnostima krize, može dovesti do destabilizacije snabdijevanja stanovništva, odnosno do krajnje sigurnosne ugroze, što je paradoksalno za zemlju kao što je Hrvatska, koja ima sve prirodne potencijale za proizvodnju, kako mesa, tako i mlijeka.
Danas smo svjedoci da se na dnevnoj razini raspravlja i objavljuju zahtjevi za povećanjem domaće poljoprivredne proizvodnje, jer je, izgleda, hrvatskoj javnosti, kako općoj, tako i političkoj, trebala korona-kriza kako bi osvijestili činjenicu da je Hrvatska u podmirenju potreba vlastitog stanovništva za hranom, u velikoj mjeri ovisna o uvozu, jer je njena proizvodnja hrane nedostatna.
Nova Vlada RH, bi trebala novu strategiju poljoprivrede postaviti tako da se hitno napravi snažan investicijski ciklus u proizvodnji mlijeka i mesa i to bi trebao biti jedan od prioriteta Vlade. Daljnje urušavanje i prepuštanje sektora otvorenoj tržišnoj utakmici samo će dovesti do daljnjeg odustajanje od ove proizvodnje.
Odbor za mljekarstvo HPK smatra kako bi jedna od prvih sjednica Vlade trebala biti upravo o tome kako ostvariti prehrambenu suverenosti, samodostatnost u proizvodnji hrane te na koji način sektor mljekarstva kroz različite alate i mjere koje omogućava ZPP podići i pokrenuti.
Što pokazuju brojke o proizvodnji
Uprava za stočarstvo i kvalitetu hrane Ministarstva poljoprivrede objavila je mjesečni izvještaj o stanju u stočarskoj proizvodnji za srpanj 2020. godine.Kod broja krava u odnosu na lipanj došlo je do rasta za 0,53 posto (832 grla više), tako da je broj krava evidentiran u JRDŽ-u na dan 1. srpnja bio 156.765 grla.
U distribuciji ovog rasta po županijama najviše je broj krava rastao u Brodsko-posavskoj, Ličko-senjskoj, Zadarskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Šibensko-kninskoj županiji, dok je značajan pad broja krava zabilježen u Osječko-baranjskoj županiji.
Otkup mlijeka u lipnju se procjenjuje na 36.609 tona, što je manje za 5,6 posto nego u prethodnom mjesecu ali i za 1,45 posto više u odnosu na lipanj prošle 2019. godine.Kada ovu procjenu za lipanj pribrojimo otkupu mlijeka od početka godine, u prvih šest mjeseci ove godine otkupljeno je 223.169 tona mlijeka što je za 2,3 posto manje nego u istom razdoblju prošle 2019. godine.
Prema podacima za svibanj, u otkupu mlijeka sudjelovalo je 4.448 proizvođača mlijeka, što je za 0,16 posto manje nego mjesec ranije.Udio mlijeka I. razreda je u svibnju iznosio 95,6 posto.
Odlazak Meggle-a udarac na 8 posto proizvodnje
Najava njemačke kompanije Meggle da će do kraja godine ugasiti svoju proizvodnju u Hrvatskoj samo je dokaz da Hrvatska ne kontrolira sektor poljoprivrede i proizvodnju mlijeka prepušta slučaju jer ona sve brže ide prema svome dnu i kraju. Jer država koja je sa oko 50.000 kooperanata u posljednjih 20-tak godina pala na nešto oko 4.500 proizvođača mlijeka, a proizvodnju smanjila na oko 40 posto samodostatnosti očito nema plan kako da ovu proizvodnju sačuva, poveća i održi je rentabilnom. Pad proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj traje duže od 13 godina, a pokušaju malih proizvođača da se udruže i naprave mini mljekare uglavnom nisu uspjele (osim nekoliko hvalevrijednih rijetkih pozitivnih slučajeva koji odlijevaju uvoznoj konkurenciji), i u tom periodu nije pronađen strateški način da se proizvodnja sačuva.
EU ima viškove mlijeka, one su povećane jer su proizvođačke kvote ukinute, a korona kriza je stvorila ogromne zalihe i tržišne viškove. Meggle je očito procijenio da mu se u Hrvatskoj proizvodnja više ne isplati, jer je jeftinije svoje brendove dovoziti s otvorenog EU tržišta i proizvoditi ih u manje skupljim zemljama iz regije u kojoj se poljoprivrednici još bave proizvodnjom mlijeka jer država vodi brigu o njima. S gašenjem ove tvornice nestati će većina od 340 mliječnih farmi s ukupnom proizvodnjom od oko 26 milijuna kilograma mlijeka, odnosno oko 6 posto sveukupne količine mlijeka koja se na godišnjoj razini isporučuje u hrvatske mljekare. Rijetki će naći nove mljekare za koje će proizvoditi mlijeko, a neki će biti i sretni da prestanu raditi ovaj posao koji se radi 365 dana u godini sa gubicima i mukotrpan je. Ono što plaši je da pored svih državnih institucija – HGK, HUP, Ministarstva poljoprivredne, Savjetodavnih službi i kakvih ne sve čuda administracije država nema pojma da se u trećoj po veličini mljekari događa ovakav proces i da ovakav proizvođač ima namjeru gasiti proizvodnju. Sada se svi dižu na noge i tvrde kako će naći rješenje. No, rješenja nema, i neće ga biti dok se u Hrvatskoj ne krene konačno govoriti o strateškom investiranju i oporavku primarne proizvodnje mlijeka , novom investicijskom ciklusu i okretanju mladih prema ovoj proizvodnji, ali i iskorištavanju brojnih pogodnosti koje nudi ZPP kroz proizvodnju i prodaje energije sa farme i slično.
