ZAJEDNIČKO PRIOPĆENJE HRVATSKE POLJOPRIVREDNE KOMORE I HRVATSKOG SAVEZA UDRUGA PRIVATNIH ŠUMOVLASNIKA
Zagreb, 29. listopada 2026.
Hrvatska poljoprivredna komora i Hrvatski savez udruga privatnih šumovlasnika protive se predloženim izmjenama Zakona o lovstvu jer smatramo da se njima nastavlja dugogodišnja nepravda prema ljudima koji žive od svoje zemlje i šuma. U Hrvatskoj se već godinama govori o važnosti domaće proizvodnje hrane, očuvanju šuma i opstanku hrvatskog sela. Međutim, kada treba zaštititi ljude koji tu hranu proizvode i o šumama brinu, pravila kao da vrijede drukčije. Država jednima daje pravo gospodarenja divljači, a drugima ostavlja račun za štetu koju ta divljač napravi. I onda se čudimo što ljudi odustaju od proizvodnje i napuštaju svoja imanja. Ne osporavamo lovstvo niti važnost lovaca u gospodarenju divljači. Ali ne možemo prihvatiti da se prava jednih štite, a odgovornost za posljedice prebacuje na druge.
Čija je zapravo naša zemlja?
Poljoprivrednik obrađuje svoju njivu, ulaže u sjeme, gnojivo, mehanizaciju i rad. Šumovlasnik desetljećima čeka da njegova šuma izraste i ulaže u njezinu obnovu. A onda dođe divljač i uništi ono u što su ulagali. Kada zatraže naknadu štete, počinje dokazivanje jesu li poduzeli sve potrebne mjere da je spriječe. Istodobno nemaju stvarnu mogućnost odlučivanja o brojnosti divljači koja im tu štetu nanosi.
Zar je normalno da čovjek na vlastitoj zemlji ima više obveza nego prava?
Posebno je teško razumjeti zašto se predlaže povećanje minimalne površine za osnivanje privatnog lovišta s 500 na 1.000 hektara. U Njemačkoj i Austriji postoje modeli privatnih lovišta na znatno manjim površinama. Hrvatska poljoprivredna komora predložila je prag od 100 hektara, uz odgovarajuće stručne i sigurnosne uvjete. Ako država može povezivati zemljišta različitih vlasnika u zajednička lovišta, zašto vlasnici ne bi imali mogućnost udružiti se i sami gospodariti divljači na svojoj zemlji?
Šteta ostaje, a odgovornost se gubi Štete od divljači nisu samo uništeni usjevi. To su izgubljeni prihodi, dodatni troškovi, propali nasadi i mlade šume koje se ne mogu obnoviti. Tu i prometne nesreće u kojima ljudi riskiraju zdravlje i život. Posebno zabrinjava stanje s divljim svinjama. Godinama se donose naredbe o smanjenju njihove brojnosti zbog afričke svinjske kuge. Unatoč tome, virus se ponovno potvrđuje među divljim svinjama, a pitanje učinkovitosti provedbe tih naredbi ostaje otvoreno. Ne možemo se zadovoljiti time da država donese naredbu, a zatim ne pokaže je li ona ostvarila svoj cilj. Naredba na papiru ne štiti ni svinjogojca, ni njegovu proizvodnju, ni hrvatsko selo.
Ako sustav gospodarenja divljači ne daje rezultate, onda treba mijenjati sustav, a ne dodatno opterećivati one koji trpe posljedice. Ministarstvo je upozoreno. Zašto se ništa bitno ne mijenja? Hrvatska poljoprivredna komora dostavila je Ministarstvu konkretne prijedloge izmjena Zakona o lovstvu. Upozorili smo na odgovornost za štete, troškove preventivnih mjera, prava vlasnika zemljišta i potrebu učinkovitijeg upravljanja brojnošću divljači. Naši ključni prijedlozi nisu prihvaćeni. Zato se više ne može govoriti da Ministarstvo nije upoznato s problemima. Pitanje je zašto se, unatoč upozorenjima, i dalje predlažu rješenja kojima vlasnici zemljišta ostaju u nepovoljnom položaju. Ne tražimo sukob s lovcima. Mnogi lovci istodobno su poljoprivrednici i šumovlasnici i dobro razumiju ove probleme.
Tražimo da se konačno uspostavi sustav u kojem uz pravo gospodarenja dolazi i odgovornost za posljedice.
Što tražimo?
Hrvatska poljoprivredna komora i Hrvatski savez udruga privatnih šumovlasnika traže da se u Zakon o lovstvu ugrade jasna i pravedna rješenja:
- Da lovoovlaštenici objektivno odgovaraju za štete od divljači, uz učinkovit sustav naknade štete.
- Da se troškovi preventivnih mjera ne prebacuju jednostrano na poljoprivrednike i šumovlasnike.
- Da se omogući osnivanje privatnih lovišta od 100 hektara, uključujući udruživanje vlasnika zemljišta, uz propisane stručne i sigurnosne uvjete.
- Da se osigura stvarna kontrola brojnosti divljači i odgovornost za provedbu propisanih mjera, osobito kada je riječ o divljim svinjama.
- Da poljoprivrednici i privatni šumovlasnici ravnopravno sudjeluju u donošenju propisa koji izravno utječu na njihovu imovinu i egzistenciju.
Hrvatsko selo ne može živjeti samo od obećanja Godinama slušamo kako treba povećati proizvodnju hrane, obnoviti šume, vratiti mlade na selo i spriječiti napuštanje poljoprivrednih zemljišta. S tim se ciljevima svi slažemo. Ali čovjek neće ostati na zemlji ako mu se rad ne isplati, ako mu divljač uništava proizvodnju i ako ga država, umjesto da ga zaštiti, opterećuje novim obvezama. Ne tvrdimo da su štete od divljači jedini razlog napuštanja hrvatskog sela. Ali jesu jedan od problema koje država može i mora učinkovitije riješiti. Od Ministarstva ne očekujemo nova obećanja. Očekujemo odgovore i zakonska rješenja koja će jednako štititi prava svih uključenih. Ne tražimo da lovci izgube svoja prava. Tražimo da poljoprivrednici i šumovlasnici ne izgube svoja. Jer ako je gospodarenje divljači javni interes, onda trošak tog interesa ne mogu stalno plaćati samo oni na čijoj se zemlji divljač nalazi. Hrvatsko selo neće sačuvati oni koji o njemu samo govore, nego ljudi koji na njemu žive, rade i proizvode.
A upravo tim ljudima država mora prestati otežavati život.
HRVATSKA POLJOPRIVREDNA KOMORA – HPK
HRVATSKI SAVEZ UDRUGA PRIVATNIH ŠUMOVLASNIKA – HSUPŠ
