Odbor za svinjogojstvo Hrvatske poljoprivredne komore podržava sve mjere koje učinkovito štite hrvatsku proizvodnju svinja i doprinose suzbijanju afričke svinjske kuge
(ASK).
Zaštita svinjogojstva mora biti zajednička odgovornost svinjogojaca, lovaca, veterinarske službe i nadležnih institucija. Ne tražimo sukob. Tražimo jasna pravila, jednaku odgovornost i dosljednu provedbu mjera.
Nakon izmjene mjera 23. rujna 2026., kojom je ublaženo prethodno ograničenje sudjelovanja osoba koje drže svinje u lovu na divlje svinje, smatramo nužnim da se javnosti jasno obrazloži na temelju kojih aktualnih epidemioloških podataka i stručne procjene je takva odluka donesena. Ne dovodimo unaprijed u pitanje samu odluku. Ali kod bolesti kao što je ASK svaka promjena mjera mora imati jasan, provjerljiv i stručan temelj.
Zato tražimo odgovor na jednostavno pitanje: Što se promijenilo u epidemiološkoj situaciji da je procijenjeno kako je moguće ublažiti prethodno uvedenu mjeru, a da se pritom ne povećava rizik za domaće svinje?
Ako se procjena rizika promijenila, poljoprivrednici imaju pravo znati na temelju kojih podataka, analiza i stručnih kriterija. Kontrola ASK pritom se ne može promatrati odvojeno od kontrole populacije divljih svinja. Smanjenje brojnosti divljih svinja, nadzor bolesti i biosigurnost na gospodarstvima moraju biti dio jednog sustava zaštite hrvatske svinjogojske proizvodnje.
Posebno tražimo da se aktivnosti osoba koje drže domaće svinje u lovu na divlje svinje provode samo uz jasno propisane i provjerljive biosigurnosne uvjete, uzimajući u obzir stvarni epidemiološki rizik.
Ne tražimo zabrane radi zabrana. Tražimo odluke koje se mogu obrazložiti podacima. Hrvatski svinjogojci već snose posljedice ASK. Ne mogu istodobno snositi i posljedice
eventualno pogrešne procjene epidemiološkog rizika.
Zato tražimo od nadležnih institucija:
1. objavu epidemioloških podataka i stručne procjene na kojima se temelji ublažavanje mjere od 23. rujna 2026.;
2. jasno obrazloženje kako je procijenjen rizik prijenosa ASK između divljih i domaćih svinja;
3. jednake i provjerljive biosigurnosne uvjete za sve sudionike;
4. nastavak sustavnog nadzora i kontrole populacije divljih svinja;
5. da se svaka buduća promjena mjera temelji na aktualnim podacima i jasno obrazloženoj stručnoj procjeni rizika.
Ovdje nije pitanje jesu li važniji lovci ili svinjogojci. Pitanje je jesu li mjere dovoljno učinkovite da zaštite hrvatsku proizvodnju svinja. Ako je epidemiološki rizik smanjen – pokažimo podatke. Ako nije – mjere tome moraju biti prilagođene.
Struka mora dati odgovor. Institucije moraju preuzeti odgovornost. A hrvatski svinjogojac mora biti zaštićen.
Jer cijenu pogrešne procjene ne smije ponovno platiti onaj koji proizvodi hranu .
