HPK: Razvoj prehrambene sigurnosti treba biti sastavni dio Strategije obrane RH
Hrvatska poljoprivredna komora organizirala je u petak, 9. svibnja u Osijeku okrugli stol „Domaća hrana za hrvatske ročnike – Tko hrani Hrvatsku vojsku?“, na kojem se raspravljalo kako poboljšati sustav nabave domaće hrane za Hrvatsku vojsku, posebice u svjetlu ogromnih tektonskih promjena u svijetu, te najave uvođenja vojnog roka, koji će značajno povećati godišnji broj ročnika. Iz Hrvatske poljoprivredne komore i ovaj su put jasno poručili kako bi razvoj prehrambene sigurnosti trebao bi biti sastavni dio Strategije obrane RH.
„Cilj ovog okruglog stola je potaknuti razgovor svih institucija o važnosti domaće proizvodnje i kratkih lanaca opskrbe, posebno u kontekstu opskrbe hrvatske vojske te potreba razvoja sigurnosnih prehrambenih lanaca. S obzirom na povećanje broja ročnika, važno je naglasiti kako se državni resursi moraju usmjeriti i na razvoj prehrambene sigurnosti koja bi trebala biti sastavni dio Strategije obrane i Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske. Zaključak sastanka je kako je od iznimne važnosti osnaživanja domaće proizvodnje hrane i jačanja preradbenih kapaciteta kao temelja prehrambene sigurnosti. HPK je i ovaj put iskoristila priliku da pozove državne institucije da poduzmu sve kako naši vojnici ne bi jeli hranu iz uvoza, nego od domaćih proizvođača.“, priopćeno je iz HPK.
„Hrvatska poljoprivredna komora ističe važnost domaće proizvodnje kao temelja sigurnosti hrane i potiče državne institucije da prioritet daju domaćim proizvođačima prilikom provođenja javne nabave. Vjerujemo da bi mnogi hrvatski OPG-i rado sudjelovali u ovim inicijativama te doprinijeli stabilnosti i razvoju lokalne proizvodnje. HPK je raspravljala i pokrenula brojne aktivnosti o prehrambenoj sigurnosti na EU razini. Smatramo da bi Republika Hrvatska kroz osnaživanje obrambene politike paralelno trebala poduzeti različite mjere u cilju osiguravanja prehrambene sigurnosti u vrijeme krize ili rata“, izjavio je Matija Brlošić, član UO Hrvatske poljoprivredne komore.
Brlošić je uvodno rekao kako Hrvatska poljoprivredna komora i na ovaj način izražava spremnost poljoprivrednika za razgovore jer ako se neka industrija preko noći može usmjeriti da proizvodi ono što je potrebno za rat, tako se može i s hranom – da naša sirovina ne ide, primjerice, u Italiju, nego da se preradi u Hrvatskoj. Za to je potrebna samo dobra volja i nešto novca.
Na okruglom stolu su raspravljali Tugomir Majdak, državni tajnik Ministarstva poljoprivrede, Petar Pranjić predsjednik odbora za ratarstvo HPK, Stjepan Zorić – voćar/ratar, Dražen Knežević – direktor sektora – Centar za sigurnost hrane HAPIH, te Berislav Rončević, član uprave PLETER.
Tijekom rasprave naglašeno je kako su u obrocima koji se pripremaju za dragovoljne ročnike Hrvatske vojske u velikom postotku zastupljeni hrvatski proizvodi.
Član uprave tvrtke Pleter Berislav Rončević je rekao kako su osnove vojne prehrane sigurnost hrane i pouzdanost isporuke obroka. Dodao je kako Pleter kuha na velikom broju lokacija, ali nema svojih nekretnina ni skladišta te da onaj tko želi biti Pleterov dobavljač zna da su za to potrebni posebni uvjeti i da se namirnice moraju dovoziti do kuhinje u kojoj se obrok priprema, što sužava krug potencijalnih dobavljača.
Rončević je kazao kako postoje poteškoće sa zapošljavanjem potrebnog broja radnika, jer oni ne smiju biti stranci i moraju proći sigurnosnu provjeru, a istaknuo je kako bi bilo dobro da obroci za ročnike budu potpuno od domaćih komponenti, zbog čega je dobro što je HPK pokrenula dijalog oko ove izuzetno važne teme.
Državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Tugomir Majdak istaknuo je da ministarstvo s poljoprivrednicima kontinuirano vodi razgovore kako bi se povećala samodostatnost hrvatske poljoprivrede u pojedinim strateškim granama.
“U vanjskotrgovinskoj bilanci smo u primarnim poljoprivrednim proizvodima na razini 101 posto pokrivenosti uvoza izvozom, dok je u preradi taj postotak daleko ispod 50 posto”, rekao je Majdak, dodajući kako je tu odgovor na pitanja kako povećati samodostatnost i zadržati sirovine u Hrvatskoj. Naglasio je kako je Hrvatska vojska jedna od javnih sustava i Zakon o javnoj nabavi se mora poštivati, a veća pregovaračka snaga udruženih poljoprivrednika prepoznat će se i u standardu i u obujmu pa onda i u cijeni, kao i kvaliteti, istaknuo je Majdak.
Predsjednik Odbora za ratarstvo Petar Pranjić u raspravio je naglasio kako HPK želi potaknuti raspravu i mjere koje će utjecati na veću proizvodnju hrane i konkurentnosti hrvatskog sela. Zato smo se i okupili u Osijeku, jer je Slavonija centar domaće proizvodnje. Želimo predložiti modele u dogovoru s našim dorađivačima i prerađivačima. Potrebe za hranom su ogromne, a znamo da je, osim tenkova i aviona, i hrana oružje jer gladan vojnik ne ratuje, rekao Pranjić. .
Voćar i ratar Stjepan Zorić tijekom rasprave je naglasio kako su voćari više puta pokušali sa nadležnim institucijama razgovarati na ovu temu, te je bilo inicijativa da se domaće voće plasira hrvatskim institucijama. Dodao je kako je hrvatska proizvodnja voća drastično smanjenja, a kako sada imamo izgrađene snažne skladišne kapacitete i hladnjače u kratkom bi se roku proizvodnja mogla bolje organizirati, te dostupnost domaćeg voća i povrća u Hrvatskoj vojsci bi se mogla povećati.
Prema mišljenju, Dražena Knežević, direktora Centra za sigurnost hrane HAPIH-a, posebno je u važno voditi brigu o sigurnosti i kvalitete hrane koja se dostavlja vojsci, pri čemu je naglasio da su za tako nešto najbolje snažnije aktivirati upravo kratke lance opskrbe – da domaća lokalna hrana snažnije nađe put do domaćih institucija jer tako funkcioniraju brojne države u svijetu, posebice tijekom velikih prekida lanaca opskrbe čemu smo svjedoci proteklih godina.
Iz HPK poručuju kako je za osnaživanje domaće prehrambene sigurnosti potrebno povećanje domaće proizvodnje i osnaživanje lanaca opskrbe lokalnom hranom kako bi se smanjila ovisnost o uvozu. Nadalje, važno je i stvaranje zaliha i skladišta osnovnih prehrambenih artikala, kao što su žitarice, ulja i mliječni proizvodi, kako bi se osigurala minimalna razina dostupnosti hrane, te osiguranje dovoljnih kapaciteta za proizvodnju i preradu hrane unutar zemlje kako bi se zadovoljila domaća potražnja, kao i razvoj planova s lokalnim vlastima, organizacijama civilnog društva i drugim dionicima za brzo i učinkovito reagiranje u slučaju prehrambene krize.
